m
 
 
KONTAKT

11000 Beograd, Terazije 41

Tel/fax.: +381 11 32 33 213
Telefon: +381 11 32 32 611
 
Biblioteka: +381 11 32 38 198

Email:
institute@comparativelaw.info

 

OSNIVANJE I OSNIVAČI

Institut za uporedno pravo osnovan je uredbom Saveznog izvršnog veća 1955. godine, a počeo je sa radom 1.1.1956. godine. Uredbu o osnivanju Instituta za uporedno pravo, potpisao je tadašnji Predsednik FNRJ, Josip Broz Tito.

    Institut za uporedno pravo je započeo sa radom 1.1. 1956.godine, kao jedna od prvih ustanova te vrste u svetu. Danas je Institut samosatlna naučna ustanova. Njegov pravni položaj je regulisan Zakonom o saveznim javnim ustanovama ("Službeni list" 46/96) Institut je u državnoj svojini.

O arhitekturi palate Ministarstva pravde i Uprave kvarta terazijskog

    Prostorije Instituta za uporedno pravo nalaze se u dvorišnom delu zgrade iza reprezentativnog i arhitektonski izuzetno značajnog zdanja na Terazijama broj 41, zdanja koje svojom lepotom pleni i dan danas, te zbog toga i zavređuje da se o njemu kaže nekoliko reči više.

    Dvonamenska administrativna palata izgrađena tokom 1882. i 1883. godine, na obodnom bloku beogradskih Terazija koji se graniči sa dvorskim kompleksom u Ulici Kralja Milana, po svom arhitektonskom i kulturno-istorijskom značaju zauzima visoko mesto među upravnim zdanjima srpske prestonice. Spada u prva reprezentativna javna zdanja podignuta u Kraljevini Srbiji i među malobrojna sačuvana iz prosperitetnog perioda razvoja njene državne uprave.

    Prvobitno sagrađena kao veća i reprezentativnija od susednih građevina trgovačke namene sa kojima se kalkanima dodirivala u bloku, palata Ministarstva pravde i Uprave kvarta terazijskog, je nakon podizanja nedalekog dvorskog zdanja, Doma Narodnog predstavništva i Smederevske banke, izgubila dominantan arhitektonsko-urbanistički značaj u najstrožem centru srpske prestonice. Tome je, nesumnjivo, doprineo i njen neistaknut urbanistički položaj (nije izdvojena kao slobodnostojeća zgrada na širokoj parceli, sa uređenim predprostorima, niti ima naglašen ugao). Po uzidanosti u tekući niz zgrada gradskog bloka sa obe bočne strane, položajem uz regulacionu liniju samo jedne ulice, sa slobodnom uličnom i dvorišnom fasadom, može se uporediti sa zgradom Ministarstva prosvete. Po stilu se može uporediti sa Ministarstvom vojnim Jovana Ilkića.

    Na izuzetno harmoničnoj fasadi jednospratnog objekta, izvedenog sa reminiscencijama na palate italijanske renesanse, pod uticajem bečke akademske metodologije, Ivačković i Subotić su istakli bogato ukrašene prozore. Iako su fasadne zone hijerarhijski razdvojene po visini, njihova gradacija po širini ih čini izuzetno kompaktnim. Na fasadi nema rizalita koji bi stvarali vertikalnu opoziciju mirnim, vodoravno regulisanim punim i praznim površinama. Ni predodređeni glavni motiv pročelja - središnji dvojni prozor, uokviren edikulom koju nose jonski pilastri, ne unosi vertikalizam u sliku celine, već se pre utapa u homogeni vodoravni niz. Osim sa palatama italijanske renesanse, Ivačkovićeva i Subotićeva palata je inspirisana i novijom bečkom arhitekturom Rundbogenstila (mešavina romanskih, renesansnih i vizantijskih oblika), koje su projektanti dobro poznavali.

    Ivačkovićev i Subotićev akademizam, na ovom primeru određen jednostilskom istorijskom inspiracijom, u semantičkom smislu podržao je ideju naručilaca da strogom i otmenom fasadom istaknu legitimističko opredeljenje srpske države i njenu evropocentričnu kulturnu orijentaciju. Umesto hladnog klasicističkog fasadnog dekora, primenjen je prijemčiviji neorenesansni plašt, prepoznatljiv po kompoziciji smirenog ritma, čime se težilo pridobijanju poverenja širokih slojeva stanovništva.

 

Osnivači, direktori i naučni radnici koji su radili u Institutu za uporedno pravo

    Prvi direktor i osnivač Instituta za uporedno pravo bio je profesor dr Borislav Blagojević

Profesor Borislav T. Blagojević rođen je 1911. godine u Valjevu. Pravni fakultet završio je u Beogradu 1933. godine, a već sledeće, 1934. godine doktorirao je, takođe na Pravnom fakultetu u Beogradu, na kojem je i otpočeo svoju karijeru univerzitetskog nastavnika, kao asistent. Bio je docent i vanredni profesor Pravnog fakulteta u Subotici. Posle okončanja Drugog svetskog, rata profesor Blagojević nastavlja svoju univerzitetsku karijeru na Pravnom fakultetu u Beogradu, najpre kao vanredni a zatim kao redovni profesor. U periodu između 1956. i 1963. godine bio je rektor Univerziteta u Beogradu.

    Svoju naučnu i pedagošku aktivnost profesor Blagojević razvijao je i u inostranstvu, gde je objavio veći broj monografskih radova, održao veliki broj predavanja, između ostalih i na Međunarodnom fakultetu za uporedno pravo, na kojem bio je stalni profesor. Bio je glavni redaktor Međunarodne enciklopedije za uporedno pravo State and Economy, predsednik Svetskog udruženja za uporedno pravo. Profesor Blagojević je bio veoma aktivan i na razvoju pravnog sistema u međunarodnim razmerama, što je ispoljio učešćem u radu mnogobrojnih međunarodnih skupova, kongresa, simpozijuma, savetovanja itd., a naročito kao redovni član Međunarodne akademije za uporedno pravo u Hagu i kao član Saveta Međunarodnog instituta za kodifikaciju civilnog prava u Rimu. Bio je počasni doktor Univerziteta u Poznanju, počasni doktor Univerziteta u Klermon-Feranu.

    Bio je dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i član Naučnog društva Srbije. Naročito važan deo njegove naučne delatnosti bio je usmeren na razvoj jugoslovenskog pravnog sistema i društvenih odnosa. Tu delatnost je razvijao kao rukovodilac ili član brojnih institucija i udruženja. Osnovao je Institut za uporedno pravo i bio njegov dugogodišnji i nezaboravni direktor. Organizacija Instituta koju je on postavio, kao i njegova delatnost, zadržale su se do danas u suštinski neizmenjenom obliku.

    Profesor Blagojević je bio jedan od najplodnijih autora u istoriji jugoslovenske civilistike. Napisao je i objavio preko dve stotine naučnih radova, od kojih veći broj udžbenika i velikih monografskih studija, kao što su: Sistem izvršnog postupka, Rimsko pravo (posebni deo), Građanskopravni obligacioni ugovori, Međunarodno privatno pravo, Nasledno pravo, Načela privatnog procesnog prava,Pravni položaj i pravni poslovi državnih privrednih preduzeća, Nauka o državljanstvu, Ugovori po pristanku, Ugovori o naučnoistraživačkom radu i dr.

    Svojim ukupnim radom i naučnim delom profesor Blagojević je vidno doprineo podizanju ugleda naše pravne nauke kod nas i u svetu i stekao izuzetni ugled u jugoslovenskoj i međunarodnoj naučnoj javnosti.

    Preminuo je uspravno, kao što je i živeo – 1985. godine.

Pored profesora Blagojevića, trajni i lični pečat na rad Instituta za uporedno pravo ostavio je profesor dr. Vladimir Jovanović, koji je bio direktor Instituta u periodu 1979 – 1993  godine.  Životni vremeplov prof. Jovanovića toliko je bogat, da ga je teško sažeti za ove potrebe. Pomenućemo najvažnije. Rođen je u Beloj Crkvi 1923. godine. Pravni fakultet završio je u Beogradu 1950. godine, gde je i doktorirao 1955. godine sa tezom „Pravo osiguravača prema trećem odgovornom licu“. Svoju univerzitetsku karijeru, izgradio je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Za docenta je biran iste godine kada je i doktorirao, za vanrednog profesora 1960, a za redovnog profesora 1966. godine. Godine 1956. stekao je diplomu Evropskog Univerzitetskog centra u Nansiju. Profesionalno učešće profesora Jovanovića je veoma veliko, te ćemo pobrojati samo neke od mnogobrojnih funkcija: dekan Pravnog fakulteta u Beogradu, predavač po pozivu na brojnim evropskim i svetskim univerzitetima: Pariz, Kairo, Aleksandrija, Strazbur, Lisabon. Svojim referatima učestvovao je na Međunarodnim kongresima za uporedno pravo u Budimpešti, Melburnu, Sidneju i Brazilu. Rukovodilac brojinih naučnoistraživačkih projekata za Republičku zajednicu nauke, predsednik Udruženja pravnika u privredi Jugoslavije, predsednik Izabranog suda Privredne komore Srbije, arbitar Spoljnotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije i arbitar mnogih ad hoc arbitraža, mentor brojnih magistarskih i doktorskih teza itd.  Broj radova objavljenih u domaćim i stranim pravnim časopisima je impozantan (oko 180), kao i rad na Komentaru Zakona o obligacionim odnosima  i Zakonu o osnovama sistema osiguranja imovine i lica. Od važnijih dela, pored objavljene doktorske teze pomenućemo: Privredno pravo – privredne organizacije, Osiguranje u privredi, Načelo obeštećenja u osiguranju, Menično i čekovno pravo (koautorski rad sa prof. Bartošem i prof. Antonijevićem), Osiguranje izvoznih kredita itd.  Svojim celokupnim naučnim , stručnim i pedagoškim radom ostavio je neizbrisiv trag kako u domaćoj tako i u međunarodnoj pravnoj javnosti. Preminuo je iznenada 1993.g. Izmenjeno i preuzeto iz  „Pravo i Privreda“, broj 3-6/1995. Beograd (Vrnjačka Banja 1995.)

    Institut za uporedno pravo je odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnim vencem, dok je osnivač i prvi direktor Instituta, profesor Blagojević, odlikovan Ordenom Republike sa zlatnim vencem. Njegovi prvi saradnici – dr Vida Čok, dr Miodrag Janjić, dr Marija Toroman i dr Jelena Vilus su odlikovani Ordenom rada sa zlatnim vencem.

    Posle profesora dr Borislava Blagojevića i profesora dr Vladimira Jovanovića, dužnost direktora Instituta za uporedno pravo, vršili su profesor dr Milorad Josipović, profesor dr Oliver Antić, profesor dr Vesna Rakić Vodinelić, i prof. dr Vesna Besarević. Sadašnji direktor Instituta je profesor dr Jovan Ćirić.

 

Naučni radnici koji su radili u Institutu
Vida Čok Stevan Mijučić
Miodrag Jovičić Žarko Milanović
Miodrag Janjić Zorica Radović
Olga Šuica Dragan Kostić
Jelena Vilus Mitar Kokolj
Marija Toroman Radomir V.Lukić
Svetlana Arsenić Mihailo Stojanović
Vladislav Blagojević Srđan Stojanović
Kosta Čavoški Ksenija Sigulinski
Dušan Crnogorčević Ilija Babić
Ivica Jankovec Aleksandar Lojpur
Ljubiša Jovanović Dijana Marković Bajalović
Lucija Spirović Jovanović Milan Petrović
Zlatija Đukić Veljović Ljubiša Dabić
Vrleta Krulj Jasna Pak
Desanka Dugić Lazarević Nataša Mrvić Petrović
Đurica Krstić Dušan Lovrić
Ljubiša Lazarević Genc Trnavci
Dobrosav Mitrović Katarina Damnjanović
Jakov Radišić Goran Dajović
Ratko Marković Igor Vuković
Zoran Radović Marija Karanikić
Dragoljub Stojanović Ljubinka Kovačević
Lidija Basta Dušan Popović
Ana Đorić Dušan Vranjanac
Boris Krivokapić

 

 

Copyright (c) www.comparativelaw.info 2008. Sva prava zadržana